Zlatko Hasanbegović: Plenkovićeva i Kuščevićeva Vlada provodi Grbinovu, Stazićevu i Baukovu protunarodnu i protureferndumsku volju!

2019-01-30T19:11:44+00:00 30.01.2019.|Novosti, Vijesti|

Saborsko rasprava zastupnika dr. sc. Zlatka Hasanbegovića o prijedlogu Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma.

Hrvatski sabor raspravljao je 30. siječnja 2018. godine o prijedlogu Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma. U ime Kluba zastupnika Neovisnih za Hrvatsku, govorio je zastupnik Zlatko Hasanbegović. Donosimo vam cjelokupni govor, kao i snimku govora u nastavku.

Poštovani potpredsjedniče, veleštovana državna tajnice, Visoki dome,

Pojava ovoga zakonskog prijedloga iz šinjela hibridne vlade mr. sc. Plenkovića,  osim političke ima i prvorazrednu povijesnu pozadinu. Svjedočimo o postupku bez presedana u povijesti hrvatskog parlamentarizma.

O čemu je riječ? Naime, vlada mr. sc. Plenkovića i pridružene družine, ući će u povijest hrvatske politike i parlamentarizma kao prva koja je iz političkog motiva, te zbog intelektualne lijenosti, posegnula za krađom tuđega nezaštićenog intelektualnog vlasništva i u saborsku proceduru uputila, uz neke kozmetičke promjene, da se vlasi ili Turci ne dosjete, zakonski prijedlog, u vezi s referendumom, doslovno prepisan, metodom preslikaj i zalijepi, od nekada moćne sestrinske stranke, čije krhotine  u ovom trenutku u Sabornici vegetiraju kao saborska oporba i pričuvni ešalon vladine većine.

Naime, gospodo iz SDP-a, ako Vam do danas nije bilo jasno koji su temeljni razlozi vašega tekućeg političkog stanja, te općenite bespotrebnosti, danas ih imate prigodu konačno spoznati. U činjenici da vlada mr. sc. Plenkovića, sada u ime HDZ-a, HNS-a, SDSS-a i družine, ali s istim motivima kao i Vlada Milanović-Pusić, uspješnije provodi Vašu politiku, da se Arsen Bauk iz godine 2015. u godini 2019. zove Lovre Kuščević, te da će isti oni zastupnici HDZ-a koji su se 2015. obarali na ovaj zakonski prijedlog, sada ga zajedno s Vama zdušno braniti, kriju se i ključni razlozi zašto je SDP postao urušeni i nepotrebni relikt prošlosti.

Vi ste politička stranka čiji su birači, kao i stanoviti društveni krugovi, u politici mr. sc. Plenkovića, bez obzira što o tome mislili birači HDZ-a, dobili autentičnog, pouzdanog i od vas sposobnijeg predstavnika. Ono što Vama, Milanoviću, Bauku, Grbinu i ostalima 2014. i 2015. nije pošlo za rukom, kao i u slučaju ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, uspjelo je i uspjet će mr. sc. Plenkoviću, izvršitelju naloga onih istih struktura, medijskih i interesnih središta moći kojima ste i vi bespogovorno i jalovo služili, a koje su Vas, SDP, nakon Plenkovićeva dvorskog puča u HDZ-u, odbacile kao nepotreban i nesposoban balast, kao da nikada i niste postojali.

Visoki dome, pred nama danas uopće nije zakonski prijedlog vlade mr. sc. Plenkovića, niti njegova ministra Kuščevića. Pred nama je, uz kozmetičke dopune, od vlade prihvaćen zakonski prijedlog gospode Bauka, Stazića i Grbina iz 2015., a što će Vam i osobno potvrditi narodni zastupnik Bauk. Ne samo to, ministar Kuščević je otišao i korak dalje, pa je prema riječima narodnog zastupnika Bauka, anticipirao i uvažio sve one izmjene koje su 2015. tražili SDP-ovi NGO sateliti, a koje nisu stigli uvrstiti u konačni zakonski prijedlog jer je Milanovićeva vlada koji mjesec kasnije posrnula na izborima.

Zbog zaboravnih, te općenito kratkoga javnog pamćenja, da ne kažem kratke pameti, vratimo se koju godinu unatrag. Prvo, 2014., pod dojmom pobjede referendumske identitetske narodne volje kojoj se suprotstavila vladavina trojca Josipović-Milanović-Pusić, SDP-ov ustavno-pravni umnik, Peđa Grbin, u proceduru upućuje protureferendumski prijedlog zakona o referendumu, a čiju modificiranu inačicu, po istom obrascu, uskoro očekujemo iz šinjela Kuščevićeva kabineta.

Tadanja oporba, HDZ, Grbinov prijedlog krsti cit. „zakonom o onemogućavanju referenduma“. Zbog zanovijetanja iz SDP-ova nevladinoga profitnog sektora, čiji korifeji sada vrše dužnosti izvršnih sekretara (iz-sek) SDP-a, (mislim na GONG), a drugi i dalje neumorno nevladino egzorciraju i denunciraju tzv. hrvatski fašizam i revizionizam, ali i zbog poslovičnog kunktatorstva  svojstvenog i vladi mr. sc. Plenkovića, Grbin se povlači i nekoliko mjeseci kasnije iz njegove i Baukove paštete ispada novi protureferendumski palijativni nadomjestak, zakonski prijedlog o financiranju, među ostalim, i referenduma. Da ne bi bilo zabune, isti onaj koji je prepisala Plenkovićeva vlada, doradila ga u duhu Baukovih naravoučenija, uputila u proceduru, a o kojem mi danas raspravljamo.

Što se dalje događalo u proljeće i ljeto 2015.? Ulazi se u predizborje u kojem svaka vlada u pravilu pojačava kalkulantski mentalitet, a oporba, kao što znamo, dodatno poseže za demagogijom usmjerenoj na pridobivanje birača čija se volja odmah nakon preuzimanja vlasti, naravno, zaniječe. Na isti ovaj Bauk-Grbinov prijedlog, koji je sada pred nama umotan u Plenković-Kuščevićev svilen gajtan, svom se silinom obrušio HDZ, predstavljajući se čuvarem narodnog prava na referendum koje protunarodna Milanovićeva vlada želi ograničiti.

Površnim uvidom u saborske brzopisne zapisnike zamijetit ćemo kao aktere stara dobra i svima poznata imena, nešto poput inventarnog namještaja: Josip Borić, Jasen Mesić, Davor Božinović, Frano Matušić, Domagoj Ivan Milošević, Sunčana Glavak, Gordan Jandroković, Davorin Mlakar, Ivan Šuker, etc., etc. Naravno, da ne zaboravim, tu je i doajen Branko Bačić.

Što su gospoda zborila o istom u svibnju 2015., a što će zboriti danas? Među ostalim, današnji sudac Ustavnog suda, Davorin Mlakar, lucidno je uočio ključni načelni i koncepcijski nedostatak ovog zakonskog prijedloga, a to je miješanje krušaka i jabuka. Naime, sudac Mlakar, uime HDZ-a, zamjerio je Milanovićevoj nenarodnoj vladi poistovjećivanje dvaju politološki neusporedivih entiteta: narodnog referenduma i izbora, te nedopustivo preslikavanje mehanizma financiranja političkih aktivnosti i izborne promidžbe na mehanizam financiranja narodnog referenduma.

Zastupnik i sudac Mlakar u ime HDZ-a na ovaj isti zakonski prijedlog oborio se i jer cit. „onemogućuje održavanje referenduma“, a što po ustavnom sucu nije dobro za razvitak, ni manje ni više, ne narodne, već cit. „neposredne demokracije“.

Tom je prigodom, posebno nadahnut i vidovit bio narodni zastupnik Šuker, kao da iz njega progovara gđa Markić, a koji je govorio u ime Kluba HDZ-a. Ovaj isti zakonski prijedlog, koji stoji pred Vama, nazvao je cit. „cirkusom oko financiranja referenduma“. Zabrinut za razvitak izravne demokracije i perspektive održavanja referenduma u budućnosti, narodni zastupnik Šuker lucidno je i svom težinom – riječi zamijetio da po ovom istom prijedlogu cit. „više nikom ne će past na pamet održavanje referenduma“.

Sve su to bili solidni argumenti koje mi u ime Kluba Neovisnih za Hrvatsku i danas podržavamo, bez obzira što ih se HDZ zbog promjene generalne partijske linije odrekao, revidirao se, izvršivši drugarsku samokritiku o kojoj će javnosti slušati i tijekom nastavka rasprave. Naravno da stavovi Kluba HDZ-a nisu dojmili Milanovićevu vladu i Bauk-Grbinovu zakonsku kombinatoriku. Naime, dogodilo se nešto sasvim drugo, prigovori su u predizbornoj godini došli s neočekivanog mjesta: od prekaljenih sindikalnih velikana i sakupljača sindikalnih članarina, tzv. sindikata,SDP-ovih nevladinih ispostava, poput GONG-a i ostalog parapolitičkog nevladinog sektora, a sve pod parolom dana, cit. „Milanovićevo škopljenje demokracije ne će proći“, za razliku od Plenkovićeva postfestum škopljenja koje će danas, u promijenjenim okolnostima, uz prešutnu suglasnost tada glasne NGO kloake, naravno proći.

Ključni prigovor je tada stigao i od Državnog izbornog povjerenstva koje je u travnju 2015. u svome očitovanju, za razliku od današnje šutnje, s ovim istim zakonskim prijedlogom pomelo pod uz ključni prigovor da je nemoguće u jednom zakonu izjednačiti pravila financiranja izborne i političke promidžbe s referendumom, a što treba urediti posebnim zakonom. Osim toga, DIP je stekao dojam, koji je danas iz nekog razloga ispario, da se cit. „kompliciranim odredbama o financiranju referenduma nastoji otežati građanima samo pokretanje referenduma“.

Što imamo danas? Travestiju Plenkovićeve tzv. stabilnosti. Političko-stranački raspored na površini se stubokom promijenio, ispod površine politička klasa ostala je ista, podijeljena na dvije sekcije i dva provoditelja direktiva iste briselske Kominterne, zaokupljena održavanjem moći zbog moći, onemogućavanjem korjenitih društvenih promjena te strašenjem hrvatskog naroda tzv. populizmom, nešto slično kada je gospođa Pusić strašila umirovljenike da će ostati bez mirovina ako na referendumu ne glasuju za ulazak u Europsku Uniju.

Ipak neke stvari su se promijenile, a neke su ostale iste. Primjerice, narodni zastupnik Bačić je ostao Branko Bačić, kao i barem desetak onih koji danas sjede u klubu HDZ-a. Kao što su 2015. provodili partijsku liniju obaranja ovog istog zakona, danas će provoditi liniju njegove obrane. Duboka država ima novog predsjednika vlade, više se ne zove Zoran Milanović, danas se odaziva na ime Andrej Plenković. Ivan Vrdoljak je ostao Ivan Vrdoljak, kao i Milorad Pupovac, te egzemplarni politički antikvitet Furio Radin. Arsen Bauk se više tako ne zove, sada mu je ime Lovre Kuščević.

Zaključno, Klub Neovisnih za Hrvatsku kao nacionalistička politička platforma nikada nije divinizirao ni referendumsku ni tzv. izravnu demokraciju, već ih je od slučaja do slučaja načelno podupirao. Neovisni za Hrvatsku kao okupljalište politički i nacionalno odgovornih ljudi koji nikada iz vida nisu gubili sve prednosti, ali i moguće nedostatke, ograničenja i zloporabe građanskih referenduma, poziva predlagatelja da iz procedure povuče ovo SDP-ovo kukavičje jaje koje se pred nama našlo u celofanu Plenkovićeve vlade.

U Saboru se ne može odgovorno odlučivati o različitim, moguće i razumnim i svrhovitim odredbama u vezi s financiranjem referenduma iz ovog prijedloga, a bez da u isto vrijeme ne znamo sadržaj novoga zakona o referendumu.

Svatko tko ima imalo političke i pravne pameti, te elementarnog političkog morala, a da nije zaokupljen briselskim zauzdavanjem narodne volje pod krinkom borbe protiv tzv. populizma, zna da se o visini i ograničavanju iznosa donacija, različitim proceduralnim, financijskim i organizacijskim pitanjima ne može odlučivati na isti način ako je za postupak pokretanja referenduma potrebno deset posto od ukupnog broja birača, kao danas u Hrvatskoj, ili jedan do dva posto kao u većini zemalja EU, te traje li prikupljanje potpisa petnaest dana, kao danas u Hrvatskoj, ili tri, četiri, ili osamnaest mjeseci, primjerice, kao u Švicarskoj.

Gospodo, prvo raspravimo o novom referendumskom zakonu, sastavni dio kojega trebaju biti i odredbe o financiranju, bez uskogrudnosti i ideološkog sljepila. Donesimo najbolje i hrvatskom narodu najkorisnije rješenje, sukladno hrvatskim narodnim i društvenim predajama, suvremenim narodnim potrebama, društvenoj zbilji, poželjnoj viziji budućnosti te imajući na umu i različite trajne i nepremostive narodne i društvenim podjele i povijesne rane. Konačno, imajući u vidu sve prednosti, ali i moguća ograničenja te nedostatke izravne demokracije.

Gospodine Plenkoviću, gospodine Kuščeviću, ne budite oholi, ne podcjenjujte više stotina tisuća potpisnika referendumskih inicijativa. To nisu ni Milanovićevi, ni Baukovi, ni Stazićevi, ni Grbinovi birači, to nisu fantomski populisti, to su ljudi zbog kojih i Vi i ja i gospodin Bačić sjedimo u ovom Saboru i koji će na prvim sljedećim izborima znati prosuditi vaše političko, nacionalno i ljudsko držanje.

Referendum nije samome sebi svrha, referendum je posljednje sredstvo koje narod ima u rukama kada se suoči s otuđenom vladom i političkom kastom koja zanemaruje njegove autentične interese i potrebe, a posebice kada se pokušava društvenim inženjeringom promijeniti njegov identitet, kulturno, religijsko i društveno biće.